Denisu!

S pismon na usnama živio si život

kao san,

pun humora, šala i viceva

krijepio si svaki novi dan.

I Mujo i Fata i drugi junaci

iz tvoje vicoteke

su svakodnevno izlazili,

a mi smo uživali u originalu imitacije

tvoje

i tako su dani u smijehu prolazili.

U društvu tvom nikada dosadno

bilo nije,

kad je Denis tu, znalo se da se

piva i smije.

U ruci gitara,

veliko srce na dlanu,

okuplja se klapa stara

i sve se odvija po programu i planu.

Za sve si otvorena duša bija,

za obitelj, školu, dicu,

za glumu, pismu, tamburu i gitaru,

za život u punini

nisi sebe krija.

Omiljen među učenicima i kolegama

u svojoj školi,

čovik od mora, umjetnik u duši,

drago biće koje se jednostavno voli.

Ali život nije uvik bajka, pisma,

šala, san,

on je i pun drača,

kušnja, tuge i plača.

Osjetio si to na kraju puta svog,

a sada nam putuješ u društvu

anđela, na mjesto gdje te čeka

dragi Bog.

Uspomenu na svog slavuja,

čuvat će zauvik tvoje Posedarje drago,

neka te Božja ljubav

u svoj zagrljaj primi,

bija si naše

veliko blago!

Gabrijela Mrkela